Tko je uzčitao ove moje crtice odgovorah na pitanja slavnoga družtva jugoslavenske povjesti i starinah, dvojim da neće pogoditi: koje i kakovo je u Lonji nariečje slavjanskoga našega jezika: naime: štokavsko i kajkavsko. Koliko je u mužkom zamjetu zavladalo ono, toliko je u ženskom izčeznulo ovo. Ona stranka govori samo štokavštinom uz nješto ipak izgubljeni slavonski, nu tim više prigrljeni posavsko-hrvatski naglasak; ova pako: onom i ovom, kajk. i štok. – drugom ipak rek bih pretežnije, naročito sadanji naraštaj, dočim se ju po učionah uči. Zašto je pako nariečje sbilja tako skomešano glede spola, neće se, scienim, nitko u čudu naći, kad pomisli: da je Lonja zakutno selo na Savi, udaljeno od slavonskih mjestah, a usuprot upravo spojeno s hrvatskimi seli, odkle je nošnja skroz, a jezik podosta u njenom življu mah preoteo. Akoprem je u rieči ono sriemsko i prov. hrvatsko e cielim Posavjem hrvatskim zatim slavonskim njegdje tja do Jablanca zavladalo, ništanemanje čut ćeš često i drugo slavonsko i i ie u mome zavičaju. Prvo: od pritežnosti susjedne braće, drugo: od podučavanja u crkvi i školi, gdje mladež, sa žalošću moram reći, budi kroz promjenu učitelja, budi otčinskom neskrbnošću i netežnjom za napredkom k obćem cilju župnika i u knjigu čatiti i na izust njime Boga moliti mora; a treće: od službenih sastanakah vojaških, gdjeno mu se vojaci od oko- i mjesto- novogradiškoga puka priučiše. Ovo zato kažem: buduć sam čuo po slavonskih selih umiljato govoriti diete, te moram primetnut: da se ono i u njekih krajevih novogradiške župe upravo krasnim književnim izrazom po naravi si prirodjenoj služi.

Buduć pako da pod lonjsku župu spada i Suvoj, to se žene i Lonjani iz Suvoja i Suvojčani iz Lonje, te po tom su si jednog tiela, al ne žalibože jednoga duha; jer se često seljani medju se prepiru, i graničar bajage ponosit! svagdje gledje, da dobroćudna – prem ponješto zalupana, čemu si on siromah jamačno nije kriv – Suvojčanina izbjegne, te ili samostalan, samo caru svome i njegovim blizancem revan i odvisan postane ili sa srodnim si u činu bratom zla i dobra polovi sudbina. To se vidja u svakom na slogu smjerajućem poduzeću, oko česa, rado priznajem, neumorno radi satnija i sisačka oblast posredstvom duh. pastira, te se je nadati, – akoprem se jednodušno Lonjanci opiru, da će se oba sela kao u jednom groblju i crkvi i u školi stopiti, da tim načinom i suvojčanskom djetetu sine svjetlo sunca, te neostane sliepo kraj liepih duševnih darovah i očijuh. Dao Bog, da se i to sbude!

Nu nesamo iz Suvoja, nego i iz Ilove, Kraljeve-Velike, Repušnice, Kutine, Bobovca, Drenova-Boka, Mužilovčice, Kratečkoga, Puske i Krapja, dapače i još s daljnijih selah ženi se lonjski dječak, a u nje udaje lonjsko djevojče; pa buduć, da se u više ovih selah mjesto čistoga onoga kaj: kä u jednom i drugom spolu urabljuje, to se sgadja, da se medju rodjenimi Lonjankami i pridošljankami takovimi grdna nabacivanja, dà iste mržnje poradjaju, doklegod se neokani neviestica kä-ja, te nelati što-ja ili čistoga kaj-ja. Lonjancu već ovaj nezvoni po ćefu, komo li onaj, te se onakove nariečnike kekavci imenuje. I on se ponosi, što kao pograničnik razumije svakoga nesjetnoga Slavjana, kad govori.

Upitaš li pako kom prilikom staró ili mlado, osim vojakah, koji su eto u najnovije doba po vojnah, zapovjedih i.t.d. od poglavarah hrvatskomu privikli, kojim jezikom govori, odreći će ti: rackim ili slavonskim. A pokrstiš li ga sám onim, nadne te s istim i s istoimenoga mu zemljista izsmjehavati i glasu na ruglo izmetati. Taj zao običaj zavladao je još gorje po Slavoniji, – što ako za obćim i boljim nazivom i jezika i naroda neuzhajemo, težko ćemo se ikada ožudjena cilja dokopati.

Čudno je poslušati po svetcih i inih nedjelatnicih, kako se ne samo čobančad po poljanah, nego isti uzrastli muževi i muževke sbog narječja i običajah prepiru; nu još je čudnije milinja gledati, kako Lonjanac bez razlike roda i poroda, siromaštva i bogatstva posjetnike i častne ljude svoga kruga dobrodušno i gostoljubivo dočeka i prima. Tu nebi si rekao, da jih nečuješ razno narječovati, da nisu djeca jednog srdca a braća jednog otca i majke.

(Ostalo u svoje vrieme.)

 

 
 

Selo Lonja /O Lonji /Povijest /Stari Zanati /Stare Slike /Običaji /Nove Slike/Lonjska Iža /Seoski Turizam

Zlatna bućka / Zanimljivosti