Prema povijesnim izvorima posjed Ustilonja postoji već u 14.stoljeću, a predij i naselje Ustilonja spominje se na prelasku 15./16.st., dakle prije turskih osvajanja ovoga područja, u sastavu vlastelinstva Totuševine (Topolovca), te od godine 1524. u vlasništvu obitelji Keglević. Radi obrane od Turaka Keglevići na mjestu utoka Lonje u Savu godine 1538. podižu drvenu utvrdu kao predstražu kaštelu u Sisku. Tvrđava je osvojena i razorena u borbama s Turcima godine 1552. Zbog turskih osvajanja stanovništvo napušta naselje bježeći u sigurnije, zapadne krajeve. Iako Petar Keglević tvrdi da nakon pada Ustilonje na vlastelinstvu Totuševini nema više kmetova u dokumentima je 60-tih godina 16.st. zabilježeno da kmetovi sisačkoga vlastelinstva čuvaju svinje u šumama Ustilonje, što govori da se dio stanovništva tamo zadržao još do toga vremena. Turska osvajanja zaustavila su se kod Lonje, a za trajanja turske vlasti ovo je rubno područje, kao tzv.ničija zemlja, zapušteno i obraslo šumom.

Nakon oslobođenja Slavonije od Turaka potkraj 17.st. Keglevići u posljednjem desetljeću toga stoljeća na svoj posjed ponovno naseljavaju stanovništvo koje krči šume i obnavlja naselje. Tu se doseljavaju Hrvati iz istočne Hrvatske, sisačke Posavine, Ivanića, Poloja, Dubrave, Dubice i Gorskoga kotara. Naselje je zauzelo neobično mjesto u uskom prostoru između dviju riječnih okuka (prema zemljovidu iz 1793.) te je već prvim projektima hidrotehničkih zahvata na Savi predviđeno njegovo preseljenje, što je poslije i ostvareno. Ista karta također pokazuje da je naselje povezano cestama s Kraljevom Velikom i Kutinom.

Godine 1789. u naselju je sagrađena drvena kapela koja osnivanjem župe godine 1811. postaje župna crkva, a njoj pripada i naselje Suvoj. Novu župnu crkvu pod zvanjem Sv. Duha naselje dobiva 1878., koja je tu i danas. Ona je sudeći po karti iz 1879., sagrađena pokraj stare kapele, koja tu i dalje ostaje. Godine 1836. u naselju se pojavila kolera koja je zacijelo unazadila stanovništvo tako da su sredinom 19. st. u selu tek 23, a godine 1863. 27 kuća.

Kada se nakon ukinuća kmetstva 1848. stvaraju općine i kotarevi, naselje je pripalo općini Topolovec. Tijekom druge polovice 19. st. broj stanovnika u naselju raste jer ovdje pribivaju novi doseljenici iz bliže okolice kao i iz Gorskoga kotara, Like i istočne Hrvatske te je od 573 stanovnika godine 1857. do 1900. njihov broj porastao na 727, i to je najveći broj stanovnika u povijesti naselja. Najveći rast pripada razdoblju od 1880. do 1890. (od 614 do 698 stanovnika). Od tada, osim neznatnoga rasta zabilježenoga u popisima 1921. i 1953., broj stanovnika pada, a takvo je stanje sve do godine 1991., kada ovdje žive samo 183 stanovnika. Najveće smanjenje broja stanovnika zabilježeno je od godine 1981. do 1991.(od 302 na 183).

U drugoj polovici 19. st. Lonja je skelom povezana s naseljem Strmen na suprotnoj savskoj obali, a godine 1933. uspostavljena je autobusna linija Sisak-Lonja s frekvencijom triput na tjedan.

 

 

 

Selo Lonja /O Lonji /Povijest /Stari Zanati /Stare Slike /Običaji /Nove Slike/Lonjska Iža /Seoski Turizam

Zlatna bućka / Zanimljivosti