Za vrijeme feudalizma lovom se mogao baviti samo vlasnik vlastelinstva ali se sigurno može reći da je među njegovim podanicima uvijek bilo zvjerokradica. Netko je to činio iz lovačke strasti a netko da prehrani obitelj.
0 lovstvu i lovcima sela Lonje može se govoriti tek od početka 20. stoljeća. Kroz to vrijeme lovom su se bavili: Mijo Zebić Pečeni, Mato Šipuš Stevin i Ivan Jednačak Pepica. Bili su zasebne trojka a Ivan Grgić Stari, Mijo Zebić Šunka, Mijo Zebić Rajz, Ivica Čipor Miškov, Jakov Jednačak Jašica i Petar Gabor Tomin bili su grupa za sebe. Zajedno su nabavljali lovačke puške u Trstu ali nakon atentata na bana Cuvaja puške su morali predati Općini. Oduzete puške bile su smještene na općinski tavan gdje su bile zaključane ali neki od vlasnika uspjeli su se kriomice provući kroz tavanski prozor i ukrasti četiri puške. Istragom se nije moglo utvrditi tko su počinitelji krađe pa su ukradene puške ostale skrivene kod kradljivaca.
Kad je nastupio Prvi svjetski rat lovačka aktivnost je prestala, a po završetku rata lovstvo je bilo poluilegalno pa su se lovci uglavnom bavili krivolovom. Krivolovci su se nazivali raubšiceri. Kroz izvjesno vrijeme Ivan Grgić Stari postao je zakupnik lova za područje Stara Lonja pa se postepeno lov legalizirao. Lovačko društvo predstavljali su Ivan Grgić Stari, Mato Šipuš Stevin, Ivan Jednačak Pepica, Nikola Zebić Šunkin, Ivan Šipuš Klarić, Mijo Zebić Jakarić, Mijo Zebić Popec, Đuro Erčelić krčmar a kao lovočuvari: Joza Grgić i Matija Ovanin. U to vrijeme na lovnom području sela Lonje visoke divljači gotovo i nije bilo pa je lov vršen uglavnom na nisku divljač: zec, lisica, tvor, divlja mačka i druge. Divlja svinja je bila rijetkost pa kad je Đuro Krčelić 1924.ustrijelio vepra to je bila senzacija.
Poslije Drugog svjetskoj rata od 1960 do 1980. na lovnom području pojavilo se dosta visoke divljači, srna i jelena, a u skupini niske divljači zečevi su bili prorijeđeni. Kroz to vrijeme lovstvo je dobilo organiziranu formu predstavljenu lovačkim društvima. Za sela Lonju, Suvoj, Mužilovčicu, Kratečko i Čigoć osnovano je lovačko društvo "Fazan"sa sjedištem u selu Kratečko. Lovačko društvo "Fazan" je kroz to vrijeme imalo dobrih rezultata u organizaciji lovišta i lova. Dobrim uzgojem bio je i odstrel dobar pa je postignuta izvjesna materijalna korist. Na lovištu su izgrađene čeke i hranilišta za divljač. Izgrađena je i lijepa lovačka kuća u šumarku kod sela Mužilovčice. U odnosu na ranije svake godine priređivala se i koja lovačka zakuska koja je uljepšavala lovačke strasti.
0 lovu i lovcima ispričane su i pričaju se mnoge priče dijelom izmišljene ali vedre i duhovite. Ovdje vrijedi opisati jedan istiniti slučaj možda i jedinstven u povijesti lovstva: Mato Šipuš Stevin lovac i krivolovac, jedan među prvima raubšicerima sela Lonje veliki dio svog života provodio je u šumi s lovačkom puškom dvocijevkom sačmaricom koju je ako je trebalo i krio ispod kaputa. Jednog dana krećući se šumom s puškom u ruci spreman za brzu reakciju kraj jednoga grma ugledao je srnu. Nije se dvoumio, nanišanio je i ispalio hitac. Srna je poskočila kao da će pobjeći. Ispalio je i drugi hitac, srna je pala pokošena. Kad je došao do nje iza grma na zemlji, ugledao je još dvije mrtve srne a bez lovačke dozvole nije smio ustrijeliti ni jednu. Sa dva hitca iz lovačke sačmarice ustrijeliti tri srne bila je zaista slučajnost. 0 tome su njegovi ukućani morali strogo šutjeti a s njim i njegov susjed koji mu je pomogao noću mrtve srne dopremiti kući. Tajna ipak nije bila dobro čuvana jer se u selu o tome nešto govorkalo ali je on poznat kao šaljivčina sve na šaljiv način energično negirao pa je to uzimano i kao izmišljotina.

 
 

Selo Lonja /O Lonji /Povijest /Stari Zanati /Stare Slike /Običaji /Nove Slike/Lonjska Iža /Seoski Turizam

Zlatna bućka / Zanimljivosti