U neka davna vremena kada je rijeka Sava imala drugačiji tok, kada se nije mogao čuti zvuk automobila, kada je selo bilo puno ljudi a borba za kruh tjerala na teške fizičke poslove ribolov i boravak na Savi pružao je pored zadovoljstva i korist jer su se mnoge familije prehranjivale ribom. Ribe u to vrijeme bilo je u ogromnim količinama što je uvjetovalo da je u selu bilo puno ribara. Riba se lovila na razne načine a jedan od načina je lov soma na bućkalo. Na taj način hvataju se samo somovi.

Pribor za bućkanje sastoji se od podeblje jake špage dovoljno dugačke da može dohvatiti dno svake dubine u rijeci u kojoj se bućkalom hvata riba. Na jednom kraju špage čvrsto ribarskim uzlom oveže se velika oštra udica. To je glavni dio pribora a drugi važan dio pribora je bućkalo koje je načinjeno od komada prikladnog drveta dubine oko 30 cm a debljine oko 4 cm. Taj komad drveta obradi se tako da gore na predjelu rukohvata ostane okrugao kakav jest a prema dolje se obrađuje tako da postepeno dobiva oblik noža sa dvije oštrice ali se na donjem kraju mora ostaviti kotačić dužine oko dva centimetra koji se zadnji obrađuje tako da se gornjim dijelom prema rukohvatu lijepo zaokruži da se ne ošteti donji rub a sa donje strane se plitko lijepo udubi čašica. Upravo o izradi te čašice ovisi uspjeh ili neuspjeh. Sam ribolov bućkalom je najzanimljiviji valjda od svih riječnih ribolova. Ribar sjedi u čamcu mirno pušta da matica rijeke nosi čamac i stavlja mamac na udicu. Na špagi iznad udice oko 30 cm mora biti komad olova određene težine radi balansiranja kojim upravlja ribar i da udica sa mamcem može da potone. Udica s mamcem spušta se u vodu na dubinu prema procjeni ribara. Ribar zatim omota špagu oko lijeve šake koju drži iznad vode s lijeve strane čamca i njome migolji gore dolje kao da nekoga dolje u vodi izaziva. Bućkalo uzima u desnu ruku s položajem da je čašica bućkala dolje prema vodi i udara bućkalom po vodi tako kao da hoće nekoga iza sebe zapljusnuti. Ako to dobro radi javljati će se zvuk isti kakav proizvodi som udarajući repom po vodi. Taj zvuk iz nekih razloga okuplja somove pa kad se vrte oko čamca neki od njih nalazi mamac i lakomo ga proždire. Za mamac se najčešće uzima vrljac, školjka, glista, pijavica a dobra je i džigerica.

 
Bućkanje na Savi
 
 
 
Dodjela nagrada
Prvi lonjski takmičari
 
 
 
 
Tamburaši
Izložba starih ribarskih alata
 
 

Tako je 27. srpnja 2003.godine po prvi puta organizirano takmičenje u lovu na soma bućkalom nazvano "Zlatna bućka" sa željom da preraste u tradiciju koja će se događati svake godine. Pokrovitelj cijele manifestacije bio je Park prirode Lonjsko Polje a medijski pokrovitelj Večernji list. Takmičenje je održano na ustavi Trebež između sela Lonje i sela Trebež. Odaziv je bio dobar, bilo je dvanaest takmičara, došli su novinari, Net televizija i mnogo posjetitelja.Som taj dan nije "grizao" tako da su takmičari iz šešira izvlačili pobjednika.
Uz takmičenje ljudi su mogli pogledati izložbu starih ribarskih alata koju je priredio Lonjanac Slavko Blažeković, vidjeti video zapis o bućkanju u ovim krajevima i pojesti nešto od domaćih specijaliteta. Nakon proglašenja pobjednika i dodjele nagrada stigli su tamburaši i veselje je potrajalo do kasno u noć.

Iduće godine 2004. "Zlatna bućka"održana je 14. kolovoza u Lonji na imanju Nikole Nikolića koji ima staru drvenu kuću i bavi se seoskim turizmom. Na natjecanju koje je počelo u 9 sati, a završilo u 17 sati sudjelovala su četiri natjecatelja: Nenad Biljanić, Miroslav Lazić, Mladen Bojanić i Jurica Jednačak. Samo takmičenje događalo se u Lonji na zavoju gdje je nekada bila skela. Ove godine bilo je više sreće tako da je Nenad Biljanić uhvatio dva soma i osvojio prvo mjesto. Pored brojnih posjetitelja i ljudi iz medija druženje kod Nikolića trajalo je do kasno u noć.

Manifestacija "Zlatna bućka 2005."godine održana je 13. kolovoza na imanju "Mikin Krč" Nikole Nikolića. Zbog nepovoljnih uvjeta vodostaja rijeke Save natjecatelja nije bilo ali je održan "Lov soma sa obale" gdje također zbog nepovoljnog vodostaja nije bilo ulova te su nagrade podijeljene iz šešira. Pored takmičenja u ribolovu bilo je takmičenje i u kuhanju fiša pod nazivom "Zlatni Kotlić". Prvo mjesto osvojio je Božidar Majstorić iz Preloščice. U sklopu cijele manifestacije održan je i turnir u malom nogometu. Okupilo se pet ekipa a prvo mjesto pripalo je ekipi "Puska bijeli". Druženje je trajalo cijeli dan i nastavilo se do kasnih sati.

 

Selo Lonja /O Lonji /Povijest /Stari Zanati /Stare Slike /Običaji /Nove Slike/Lonjska Iža /Seoski Turizam

Zlatna bućka / Zanimljivosti