Mesarski zanat u selu Lonji pojavio se sticajem prilika.Mijo Drešar klobučar slabo je stajao sa strukom jer je interes za šeširima u selu bio slab. Imao je izvjesnu vještinu u klanju stoke pa je pokušao mesariti. Nije otvorio mesarsku radionicu jer nije bio siguran da će u tome uspjeti nego je klao subotom i pred praznike kad je bio siguran da će svježe zaklano moći odmah i prodati. Tim zanimanjem poboljšao si je životnu egzistentiju.
Stevo Sumajstorčić, mesarski majstor, došao je u selo Lonju 1929. godine i otvorio mesarsku radionicu. Bio je dobar i snalažljiv mesar, opskrbljivao je mesom i okolna sela ali nije bio zadovoljan pa je 1934. godine odselio nekamo dalje.
Antun Gorša mesar, došao je u selo Lonju poslije mesara Sumajstorčića, oženio se lonjankom djevojačkim imenom Jana Ciprić zvana Pekarica kojoj je on bio treći muž. Ostao je živjeti u selu otvorivši mesarsku radinocu koju je vodio do početka Drugog svjtskog rata što je označilo i kraj mesarskog zanata u selu Lonji.