Na dan Svih Svetih u večer zvoni se običajno kako i drugdje, ako ne do zore barem do ponoći. Svjelim dušnim danom grne svjetina muklom njekom turobnosti na groblje gdje se na grobovih milih svojih pokojnikah moli. Poslje svršenih molitvah, težkih uzdisajah i ljuta, mukla, malotrpna placa dohadja u crkvu, bude kod sv. službe božje, pod kojom na stotine vošcenicah gore, i odpravlja se moleć ka kući. Večernjom sutoni uzimlje puk ovakove sviećice opet i ide nižuć rieči kroz nabožne misli na brojanice put vjekostana , na koga grobovih tinjaju uljanice cielo popodne pa sve do njeko doba noći, doklegod nabožnici neodlaze doma na spanak. To sve biva u najvećoj tišini, sve do sutradan. Druge osobitosti nema nikakve.