Liep je običaj u okružju lonjskom i na ova dva dneva. Na dva dana prije oblih neradi mladež za udaju i ženitbu dorasla u obće ništa, vec samo po bližnjih šumah hrpa kladje i granje te izvaža Savi na bregove i načini iz njega ogromne tri kupule: poviš, podnu i usried sela. Kad mrak prikrije površje zemaljsko, podpale se tri hrpe, uhvate kolo naokolo kresnice, te uz glasbu ili jednostavnu muziku gajdah udri u plesove i spjeve. Na to trče i ženici sa ženkami svojimi, te se sve pojedini stavi medju dvie ove i nastane ono dubrovačko: hopa, cupa, skočmo bolje; svak se kaži dobre volje! sve dotle, dok je ugarice i plama na ugaru. K tomu se kupe otci i majke da prisustvuju veselju dječice svoje.

 

Nje dočekuje djuvegije liepom rieči i božičnicami (jabukami) pripeljivajuc ih bliže kola preohola.Nije ni drugomu, bio on tko mu volja, zabranjen tamo put, svejedno kano ni kod Srbah, kadno drže večernje javne skupštine, kamo: tko došo, dobro došo! š njime na tratinu u sried budi izvan oboda, ako nije volja k plesu ili pojanju. Čovjeku se grudi nadimlju a srdce cvate, videć godišnju ovakovu veselu zabavu. Sve se prije razidje, nego se kolo raztrgne, dapače njegdje ista kresnica utrne, a mladež skakuće i pojke slaže navlastito, ako je čista vedra mjesečina. Zaman su tu prietnje i zovi roditeljah, da se ide na počinak, uzalud onda čekanje i srditost; - ona žamori sve do biele zorice; - a kad ju zagledje, presenećena dieva slieže se u naručje svom vjereniku, inače živahna duhom, te dočim mužaci u slavu Višnjega triputni: „Amen!“ zaore, prati ju u krilo roditeljsko, gdjeno joj prija sladka posteljica. Mladić odhadja svomu domu, – i danak sviće. Veselje noćašnje bilo pa nije. Znamen kresnice se vidi, a taj se do godine toga dana barem poznavati mora; jer se veli: da to neće nikada biti čestite i čile snaše s momci, koje nisu kadre utrti komad čimena, da za ljeto danah na njem travka neponikne. A nato se potiču kolovodkinje ove od čelovodkinjah one i treće kupule; k svima trima stupi i odstuplja od njih mladež u isto doba, i razgovara se jekom pjesamah junačkih a završuje onim : „Amen!“

Kresnice su dakle na opredieljenih mjestih. Tako biva o Jurjev- i Ivanj-danku kod nas.

 
 

Selo Lonja /O Lonji /Povijest /Stari Zanati /Stare Slike /Običaji /Nove Slike/Lonjska Iža /Seoski Turizam

Zlatna bućka / Zanimljivosti