Ženitba se, ako nigdje to u Lonji i Lonjskoj okolici, veselo sprovesti mora.Tu u obće govoreć stane svatba gdjekoga i razbijene glave, pače više putah istoga života! A kako to? Kad djevojka odraste (od 15-18 g.)očekuje svaki dan snuboke (prosioce).Ako je iole bogata, ima na prste prosiocah, nemareć tu mnogo za ljepotu. Je li samo ona poštenih roditeljah koji često djevojku za sina si izprose, dočim je ovaj ni nepozna; pa onda jesu li oni isto imućni, sami š njom ili u družtvu; je li se o njoj dobro glasa: da nije razuzdana, dugojezična, nepokorna ili nehajna. Kad se daklem na ovaj način osvjedoče snuboci o njoj, onda se saberu , uzmu pića i jestiva, pa dvaputa bez dječka :a dvaputa š njime tamo.

U prvoj prositbi već predvidjaju, hoće li šta s posla biti. Tu čestito parilaže oko roditeljah i rodbine djevojčine, po koju se tad a obično tajno pošilja, da dodje odluči prisustvovat i viećat. A kad sunce za gore, idu k domu svomu, te puštaju najmanje tri dana djevojci i rodjakom joj na razmišljanje. Po čem opet dodju, da saslušaju zaključak. Neima dvojbe, da se tude. svakako hvališe, u zviezde kuje; djevojci sretni dani života proriču, dobra svekrva a lagan posao navješćuje i to najprije glede osobne prčije, a tada kućna imućstva. Pa ako vide, da su si što privinuli, odlaze na novo ka kući i potrudjuju se s mladoženjom treći i četvrti put. U kuću stupe svi pod kapami s mladoženjom u sriedi, koga od mah uhvate i za stol posade. Na glavi mu škrljak razne masti sa širokom šnorom. zadjevenim zanj smiljem i cimerom. Golotu pokriva pamučna košulja i gaće s madjarskimi rojtami u dvadeset 'kadšto i više) pasamah tkane. Vrhu nje je modri ili crveni zo-bunac sjajnimi puceti; na nogah nove čizme visokih sarah, u koje su sprieda zataknute, a od zada spuštene gaćenice.

On šuti za trpezom: kao mramoran i obično motri u jedan predmet. K njemu tko ili nitko progovara do najbližnijih rodjakah udavačinih. To se počine ob zahodu sunca i svrši u kasnoj noći crvenim vinkom. Djevojka je snažno obučena, te ili pritom na prositbi u hiži medju družinom ( većinom u zakutku stojeća; ili s njekiin drugim odjelom u kojoj drugoj sobi dobiva glasove porotna viećanja. K njoj se prišunjava dječakov otac ili koji drugi snubok, da izmami od nje koju riečcu odanosti. Kroz ono njekoliko danah, dok su snuboci prva dva puta dolažavali, izpitali su ju znaličnici o njenom nagnuću i volji prama momku, njegovoj kući, družini, posjedovanju itd., pa premda se 'vidja, da je snubokom sklona i spremna za udaju, vendar zato višeput se sgodi, da je odluka nestalna, dokle god četvrti put nedodju i ..ruku'' nedobiju. Djevojka tada dade "rubac", a snuboci njoj u očih više jih ,,novčanu kaparu", koju doduše može povrnuti, nu sa srazmjerom i to dvostruko. To se većinom sgadja, kada dodju drugi prosioci bogatiji i rječitiji, te ju bogatstvom ili izbornošću djuvegije premame.Od ovoga dakle dana do vjenčanja traju zaruci, — :djevojka je „zaručena — zakaparena ". Š njom se prekida svako obćenje, te se štuje i ljepša, dok se u crkvi triputa neodzove.

Nu važnija je zato i mnogo ljepša svatba, koja se ponajviše oko svete Kate obavlja. Tu se sbiju dvie stranke: svatovi njegovi za se, a njezini za se, s tom opazkom, da mladoženjina ipak u svemu prednjači. Iz nje se izabere glavno svatovstvo: djever, stari svat, češnik(čauš), barjaktar, bariloša i posneš (ženska, koja je uviek s mladom, nju oblači i kiti, dvori i timari). Ona najmi hegeduše (dva ili četiri, kako joj kesa dopušća); ovako se sroče svi još u večer, te odlaze zorom pred vjenčanjem po djevojku, gde jih radošću čekaju njeni svatovi pirovnim doručkom.

Tu se kod nje sastanu i jedni i drugi, te se do pirovna ovršetka više nerazlaze Gazdina je dužnost na vjedro vina a u zelenih testijah rakiju donašati, da se pije, tko šta voli. Inače mu je dužnost pozdravljati svakoga „dobrodošlicom,, Čauš ide prvi k njemu s ćulom i preporuča se za neograničenu tako rekuć vlast kroz dane pirovanja ; nu on ili mu propusti volji, ili ga ograniči, što smije, a što ne smije činiti i: — uslied toga se zadate, rieči strogo drži. Naravno je da pijani čauš obično posrće i premda ga ima vlast svrć i ili kazniti, dogadja se,da kad je, štono vele: vrag pošo po vragu, i zbilja biva neograničen to u domu mladoženje to u mladoženke. Bije botom koga shvati, otiplje kline i čavlje gdje koga vidi, razbija i nabija tavanice, duvarove i pomostnice po kući do zla boga. Ide u kuhinju, po triemovih, štagljih, šutah, kuharnah i komorah gdjegod može ući, te počinja čudne štete On ne pazi ni prošnje ni nošnje ni kusata ni repata, njegova je nemilosrdnost da se sjeća kuća i kućište u daljnju budućnosti njegova čaušovanja, ženitbe i njene hala buke. Tim dakle pozdravom pozdravlja se i veze plemeniti i veseo sbor. Nu to sve za ovaj par prestaje: jer čim se sberu u djevojačkome domu zasjedaju trpeze njeki, a njeki dakako već zarana plešu uz muziku, te kad zajutrak mine, sklopi se glavno svatstvo i idu u sljedbi mladenacah na vjenčanje.Do toga je zastava još ljepše nakićena.Barjaktaru i djevojci veća dika, čim je cifrastija.Sprevezana je samimi kupovnimi rubci.Na vrhu držka crvena joj jabuka, nada njome kita pjevčeva perja, a pod njome brunceni cimbušak(zvončic).Š njome ide zastavnik sprieda sve udilj plešuć i podcikujuć: hi!ju!ju!ih!ih ; njega sliede uzastopce muzikaši, ovdje djever s češnikom ; za njima stupa stari svat i bariloša (s barilom vinca), a za svimi posneš s mladenci.Mlada je ukrašena okrajkom umjetna cvieća oko glave, mnogostručnimi ogrlicami (kraljuži), na kojih su nanizane cvancige ili (škude) križevace.Odjevena je crvenim ili modrim zobunom, a dječak onako kao u snubocih.I tako idu preko sela do sveta hrama.Tude stanu.Stari svat ode se najaviti k župniku.Bariloša hoda okolo i nudi svakoga božjega ponajbolje poznance svojom imovinom.Gajdaši prebiru strune da duša sane, a na rudini se zelenoj igra taič*), čardaš i magjarac.Ne znaš da l se bolje oglašuju grla ili mamuze.Plešu samo posneši s mužkarci, u djevojku bo nitko do poslije vjenčanja ni prsta taći ne smije.Tek kada se vrati u kuću djuvegijinu to pravo pripada komu od roda, glavnim svatovom i zaručnikom inače opet nikomu.Župnik dolazi s crkvenjakom i djačići i pogledje veseo sastanak.Tada se prekine ples i sav žamor; te mladenci s djeverom, starim svatom i posnešju ulaze unutar na prstenovanje i kumovanje, i ujedno budu svjedoci zakletne sveze, dočim barjaktar, bariloša i čauš pred crkvom piju, glave s kapami u protivne strane najeruju i pjevajuć sveršetka čekaju.Kod oltara neima baš takova šta.Župnik nješto prodiči, služi sv.misu, pod njome jih vjenča, a po njoj opet poduči, blagoslovi i odpusti.

*) To je njeka vrst njemačkih plesah.Potekla je iz topolovačkoga kruga u Lonju od spahijinih momakah, koji biahu: „Deutschen“; a puk ih vabi „tajiči“.

Djevojci su na prstih najmanje tri vitice a toliko momku prstenah, te se medjusobno pod štolom zamjenjuju.Nejma dvojbe da tom prigodom bude višeput i plača, kada dopru k srcu strašne one zakletne rieči; al badava, vele, sinko! Odieliti se jednoč moraš spod sladke majčine oštite!-Župnika okrom trodnevne svadbene kaucije, štono mu ju mladoženje kućna pjeneznica polaže i djever tom prigodom liepo daruje, ne ostanu ni ini crkveni službenici praznih rukuh.Po vjenčanju poigraju opet malo pred crkvom, te se vraćaju gore navedenim redom kući mladoženjinoj uz gromki talambas preko sela na sjajni objed, oko koga se po šest babah sa starijimi domaćimi poljaricami i s gospodarom frče.Trpeza se okiti pilom i kolači, da utrudjeni založe došljaci.Za odsuća njihova sve se pomete i počisti, da mlada nevjestica upamti kako joj se revnost i valjanost za snahovanje preporučuje.

U kuhinju se nanese drvah, brašna, začina i vode, u sobu pako mesa i pića.I u tom eto jih.-Pred nje izadje malo i veliko od dječakove i sve nadošlo od djevojčine kuće.Tu poljubi mlada sve po redu od prvoga do stražnjega, a za njom se opet sudjeni sukrvnici po rodu i svezi medju sobom.Za njom ide djever i dieli darove onako, kako joj posneš s materom ugovorila, naime;tkane i kupovne rubce, ručnike, jabuke,lan i konoplju svim a na izgled samo usljed veće časti i ljubavi bližnjemu rodu i glavnijim svatovom vanjkuše (šlarne prezlamice, kako vele), koji joj se poslije spod ruke nanovo povraćaju.Rubci, od kojih svako družinče mladoženjino po jedan mora dobiti, kupuje ili sama tke djevojka ;njimi su svatovni konji i kola, svi svatovi i pokućni prozori na okolo narešeni.Prva joj je dužnost poljubiti svekra i svekrvu i njihovu obitelj a tada ine ukućane po starini.Odmah za ovom daritbom,koju dieli tanjur noseći djever, daruju križevačami ili inovrstnim novcem pojedine osobe opet djevojku.Pa tada više putah i dječakova familija njenu dariva,-akoprem to nije u običaju.Ovo cjelovanje nebiva uviek u dvorištu svejedno kao ni darivanje, čestoput i u sobi za jednim ili više plesnih odušakah.Sada se ukaže na perdi i zovne prijateljski svatstvo u u kuću; ono pritisne uz gajdaše na ostruge, te dočim barjaktar podje a bariloša za njim, penju se svi redom kući na skaline.Tad se zapjeva kome šta na um pane,sve dok zastavnik ne izvrgne zastave na pročelni kućni prozor, da se vije: tad gudba opet prijuri i ples se nastavi, doklegod ne dodje čorba na stol.Mlada nosi rubac orahah i lješnjakah, razsiplje jih po sobi djeci na jagmu, koja višeputah bez ščepacah ostanu ili jih spod podkovah izmaknuvša čemerno huškaju.Ona negovori ništa sa zaručnikom dosta puta i preko mjesec danah.Kad čorba na trpezu, gazda zaori: veselo kume!guska se peče! I reda jih po časti i vlasti na mjesta.Malo se tu pije, još manje jede; nu tim više igra, pjeva, iz kuburah kroz prozore puca, po kući boca, luplje i viče.Tu se dižu čaše, nataču peharci i nose od kreveta do kreveta, gdjeno sjedi i stoji staro i mladjano, dočim udobno i čilo ma i s djevojkom kao pomamno.Navada je, da i mladenci kojput skupa poigraju pa se s mladikom zatrče kadšto i stari (iliti debeli ) svat.Na redu stoje ponajviše oko vratah čile mladolike nevjestice da i udavače spremne za ples, te se pozivu budi ma koga,muža ili dječaka podnipošto nesmiju ustručavati.Stari svat (ili još drugčije: debeli kum) kormiluje red kod objeda.Nazdravlja najprije mladencem, njihovim roditeljem, rodjakom, prijateljem i dobročiniteljem; glavnim svatovom;- tada njega tkogod;- onda opet on dalje: kuće gazdu s gazdaricom, s babami, muževi, cielom družinom i komšijami itd.: napokon: slogu i veselje.Glavno svatovstvo sjedi nemal do mraka za trpezom i zasladjuje si pilo i jelo milovidnim veseljem.Svirači ili jedu s ostalom družbom sjedeći o jednoj strani stola sami ili za sebe, a dotle pripjevaju mladjana a otpjevaju staračka grla junačke i narodne pojke.A tad se opet hvaća dvoje a dvoje, te u naboj.To tako traje i noć nastaje.O polazku na spanak njegdje do ponoći neima ni spomena, osim mladeži koja nemože snu odoljevati.Istom kada debeli kum lahkonoćnicu zapjeva, odpravlja se s djeverom i muzikaši najprije: posneš s djevojkom, a tada ovi isti š njime dječaka-i onda se tek razilaze ini kojekuda.Tim mine srieda iliti treći dan po troputnom ozivu, kadno se za uviek zavezuje milo i drago.

Kad u jutro zora pukne i danica pomoli lice, eno djevera, gdje zapoje kao sivi sokol:

 

Oj djevojko draga dušo moja*)!

Dragaj dušo, lijepa djevojko!

Lijepa je košulja na tebi

I košulja ko trava zelena!

Ustaj Milce, zorica nam sviće!

Ustaj hladne vodice donesi,

Da se mije golubovah jato

Golubicu što te usvatiše—itd.

 

*)Četiri prva redka su začetna i dočetna pri svakoj pjesmi lonjskoga puka upravo zato, što niesu po njegovu ćefu i jeziku.Baš ko ono u Ilijadi Omirovoj i naših narodnih pjesmah.

Posneš se na to prene,digne i opremi novu zaručnicu, kojoj je dužnost glavnim svatovom, a ako izvoljevaju i ostali ukućani, na ruke im vode polievati i ručnike dati, da se umiju i otaru.Po tom se opreme, doručkuju i idu k domu djevojčinomu, gdje jih očekuje malo i veliko, staro i mlado kao ozebo sunašca.Nju zaokupi ženski rod u kome prikrajku, dočim mladoženja sjedi za stolom kao mramoran i k njemu malo ko riječ progovara.Naravno je, da su i amo došli svatovi s barjakom kao i jučer izpred crkve k dječaku,gdje ga opet na prozor izlože.Samo što je danas djever drugčiji : ima s dva dugačka peškira bisage sašite, u njih svega pomalo-a najviše voća, čime djecu zabavlja a stare dariva.Drugo je sve kao i po vjenčanju.-Objed mine.-Ples i krika traje do sutona,-pištolji redom praskaju sve do pred noć.Mati s posnešju i kćerju zalokoti dotle škrinju, uvali u kola i dade pred svatovi k zetovomu domu odvesti.Tamo izprte i vrgnu gdje hoće.Svatovi se zatim vraćaju natrag zdravo i veselo.Tako mine i ovaj danak sladke uspomene, a zoricom opet novi običaji nastaju.

Najprije se ide svirkom po mladence.Djevojku dotle posneš naficka, obuče, i kundj joj pripetlja.Jednostruki perčin od sada izgublja na dosmrt.Na njoj mora svaki drugi dan svatbovanja nješto drugo novo biti, za što se roditelji već skrbe.-Nu buduć da mnogi čitateljah neće znati što je kundj, jer mjesto njega po Slavoniji češalj paradira, kao mjesto hegedah dude, otom evo u kratko.

Odakle je baš izvor ove riječi.-nemogu dosuditi, te ostavljam drugim.Inače u sebi je jednostavni komad žice svinut u nalik podkove.Odozdo su obe strane kraja spojene trećom crtom i to se zove kundj.Patri samo udatu djevojku.Na njega se navije svakakvieh čarolijah, predje, kosah, konopljah itd.-a vrh svega ovije se jednom za uviek komad beza, te se koncem čvrsto stegne.Bože sačuvaj! da bi kći majčina kamo li tudji kadgod ponijela, to bi bile coprije! I ako joj je itko od roda u tome kolu, potvore ju da copra.Na kundju su unakriž sa dva kraja svezane vrpce, te kad se nanj kosa namota, oveže se njima, da jače stoji i da lahko nespada.Lenjare a i babe nose ga višeput po osam danah, spavaju u njem, svako jutro se samo priglade (kako vele počešljaju samo sprieda) i još se neleca- tako je čvrsto udesen!A kad se češljaju (što većinom u neradišćake biva) natuve kundj, pritegnu zubi one dvije vrpce i namataju nanj vlasi: odatle su one pruge po licih.Na kundj se meće poculjica (nalična kesici), koju kad sašiju, kupe svile i pisma, zatim liepih svilnih privezaljkah,te načine iz njih „tvizer“.Satku si tada i izvezu poculjicu i ovaj tvizer na nju prišiju i na kundj nametnu,što im vrlo liepo dolikuje.To je kešljanje od Križa do Lipovljanah stranom s neznatnom razlikom i najljepše se u Lonji opažuje.-U takovom dakle kundju stupi i naša djevojka s mladoženjom pod klikovanjem u sobu.Tu zapjeva stari svat prekjukerašnju pjesmu:“Oj djevojko itd“. a ona uzme s posnešju viedro, te odlaze k zdencu na umivanje.Svim svatovom polieva mlada redom ruke i pruža otarke.Te pokle se tako okupšaju, vrate se opet k igračkam.Kod djevojke bude zajutrak i ručak, večera pako kod momka i time je Amen.Može doduše tko hoće i ima čim i osam danah pirovati, nu mora od župnika i satnije dopušćenje kupiti, -pa se vendar i bez njega često dulje piruje.Mladence vodi stari svat i djever na spanak pod muzikom i u jutro jih njome opet probudjuju.Pa premda jih u jednu sobu, ujedan krevet sprave, sgadja se, da si prvu noć ni neproslove, pače jedno drugo ostavi i poseb spava.To biva, kad se uzme mlado i ludo spojeno sa stidnim.-U Lonji se svakako stoprv četvrti dan razstaju svatovi govoreći:tri su dni popovi a četvrti naš!A kada i taj u vječnost, i oni k sebi. Djevojka je snašom, a momak mužom.

 

Selo Lonja /O Lonji /Povijest /Stari Zanati /Stare Slike /Običaji /Nove Slike/Lonjska Iža /Seoski Turizam

Zlatna bućka / Zanimljivosti