Nekoliko godina prije Drugog svjetskog rata Antun Šipuš Anta, a zvali su ga i Jankić Mate Stevinoga, nabavio je uređaj za proizvodnju ulja od koštica misirača. Bio je to primitivan mehanizam za proizvodnju ulja. Pokretački mehanizam zvao se gepl a pokretao ga je konj hodajući u krug. Proizvodnja se odvijala mljevenjem prženjem i cijeđenjem koštica misirače. Tako proizvedeno ulje od koštica misirače imalo je specifičan miris i okus pa je za njim bila potražnja. Uljara je uspješno radila do Drugog svjetskog rata.